Yes, We Can!

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

04/2012 (1)
03/2010 (2)
02/2010 (1)
01/2010 (3)
12/2009 (1)
11/2009 (2)
10/2009 (3)
09/2009 (2)
07/2009 (3)
06/2009 (5)
05/2009 (1)
04/2009 (4)
03/2009 (21)
02/2009 (6)
01/2009 (24)
12/2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Pretraživanje bloga

Komentari: Da/Ne?
Login



Linkovi

NAJNOVIJE VIJESTI
Blog Network
Web Dizajn
Life Coach
Stari blog
Email






FARMA 2010




Postovi po kategorijama

NETWORKING
Facebook za blogere?Vodič kroz Blog Network

HUMOR
21 Economic Models... as explained with CowsKako izbjeći otkaz?PalacKemijska analiza žene
Citat #1Nema plina? Nema veze!O SokratuBushizmi? Neeee - Stipizmi!!!Nove recesijalne mjere poslodavacaTemperaturne razlike po državamaTeroristi u BeograduDečko vs. MužJedan aktualni :)Jedva čekam OIB!Neponovljivi Pankretić!Psihijatrijski hot-lineKad si žensko u redu je...Sedam vrsta seksaIz dnevnika jedne plavušeKratki tečaj engleskog jezika69 razloga zašto je pivo bolje od ženeAnti-horoskopRabljena vozila: YUGODame vs. prave ženeAnketaSpecifikacija i birokracijaKoliko je pametno tvoje desno stopalo?Dva etička pitanja

POLITIKA, GOSPODARSTVO, KARIJERA

HZZ - Hrvatski zavod za zapošljavanje
Zagrebačka banka - banka za plakanjeHipokrat vs. MilinovićB.net dosegao vrhunac - bezobrazluka!Informatizacija školstvaSramotno pravosuđePeticija protiv organiziranog kriminala i kršenja ljudskih pravaInercija u HrvataCPIN - za 1200 kn do "čistih papira" za nekretninuKako zakonski ne plaćati pretplatu HTV-uObiteljski posao - kako raditi s članovima obitelji bez frustracijaFrustrirani ulagačiZarada putem interneta - mamac za naivne (ili možda ipak ne?)I još jednom: B.net!Čini mi se da se ponavljam... Opet B.net! Al ovaj put u društvu s H1 i T-ComB.net i tehničke poteškoćeNije ni B.net za sve kriv...H1 Telekom: T-Com nije odradio posao ali KORISNIK to mora platiti!Sanader: Moj posao je završenKreditne kartice - blagoslov ili prokletstvo?

OSOBNO
Moja prva frustracijaTraži se web stranicaMojih pet minutaPrijatelj. S vremena na vrijeme.Kad život napiše dramu... Ili bajku?Prisjećanja na ratne daneRazmaženost ili...? Dan oštrih rezovaKad obraz vrijedi 500 kunaUpdateDotakla sam dnoUloge žene u predstavi zvanoj 'Život'

OSTALO
Citat #2Paradoks našeg vremenaNeiskusnaFrustracije Ivana BalićaBilo kuda, Gotovčevi svudaMožda netko već zna... ali vrlo je korisno znati (Nekoliko zanimljivih savjeta)Život bez zbrke i frustracijaFrustracije na poslu?Zaboravite frustracije izazvane krizomFrustracije u spavaćoj sobiPsiho test: Upitnik profesionalnih sklonostiPsiho-test: Jeste li otporni na frustracije?Gotovčevi i FarmaDječja agresija i frustracijeMeđuljudski odnosi, otuđenost i frustracije

O BLOGU
Burza FrustracijaŠto kaže znanost?
 


Frustracije naše svagdašnje

"Frustracija (lat. frustratio = zavaravanje, osujećivanje, uskraćivanje) stanje je osjećajne napetosti, neugode, nemira i nezadovoljstva, izazvano zaprekama ili poteškoćama u ostvarenju nekog cilja ili zadovoljenju neke potrebe."
A da mi to malo konkretiziramo? Pogledajmo kako to izgleda u praksi iliti u stvarnom životu...

"Ljudi obično ne zadovoljavaju lako svoje motive. U toku čitavog života oni često dolaze u situacije u kojima ne mogu u potpunosti zadovoljiti svoje motive, ili ih uopće ne mogu zadovoljiti. U takvim situacijama potrebno je uložiti posebne napore i poduzimati različite postupke kako bi se savladale smetnje koje su se ispriječile zadovoljenju tih motiva.
O ponašanju ljudi u takvim situacijama govorimo kao o prilagođavanju. Manje smetnje i manje prepreke relativno se lako savladavaju, no kad naiđu teže onda dolazi do pojave frustracije i do različitih posljedica frustracije.

Frustracijom nazivamo sprječavanje, uskraćivanje zadovoljenja motiva. Psihološko stanje u kojem se nalazi pojedinac kad nešto sprječava zadovoljenje
njegovih motiva nazivamo frustracijskom situacijom.
Ljude možemo razlikovati prema tome da li su više ili manje otporni prema neuspjehu. Otpornost prema neuspjehu označava se u psihologiji frustracijskom tolerancijom (podnošenje, toleriranje frustracije).
Do frustracije može doći iz više uzroka, ukoliko su se pojavile neke objektivne fizičke prepreke ili barijere. Na primjer, gladni smo a nema hrane da utažimo glad primjer je objektivne barijere. Smetnje mogu biti i socijalne prirode a pojavljuju se kad ljudi ili njihova shvaćanja postanu prepreka ostvarenju naših motiva npr. kada roditelji ne dopuštaju udaju za mladića za kojeg se kćer želi udati. Uzrok frustracije može biti i u samoj osobi, kada osoba sebi zada ciljeve a nije ih sposobna ostvariti. Uzroci također mogu biti i sukobi različitih motiva u čovjeku tj. konflikti.

Reagiranje na frustracije

Na frustracije i na konflikte možemo reagirati na dva načina: realistički i nerealistički.
Realistički način reagiranja imamo u situaciji kada netko tko je naišao na prepreku u ostvarenju određenog cilja pokušava ponovno, ulažući ovoga puta veći napor.
O nerealističkom reagiranju na frustraciju govorimo onda kada situaciju koja je izazvala frustraciju pokušavamo riješiti na način da tražimo različite načine kako bismo pred sobom prikrili neuspjeh u ostvarenju određenih ciljeva, lažno, pogrešno ili iskrivljeno prikazujemo pravo stanje i sebi i drugima i na taj način skrivamo doživljeni neuspjeh. Ovakva frustracija ima negativne posljedice.

Posljedice frustracije

Frustracije vrlo često imaju pozitivan efekt. Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na oderđene prepreke i smetnje, ali one ne moraju nužno dovesti do neuspjeha u aktivnosti niti do drugih negativnih posljedica. One često mogu koristiti razvoju osobe jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo procijeni zadatak i da traži najpogodniji način kako će ga riješiti. Stoga se može reći da frustracije predstavljaju uvjet za razvijanje različitih pozitivnih osobina čovjeka; on razvija svoje sposobnosti te upornost u ostvarivanju ciljeva."

Izvor:
http://www.psihologija.autentik.net/
zrelost_frustracije_i_konflikt.php
(prilagođeno na hrvatski)






 
15.02.2009., nedjelja

Inercija u Hrvata


InercijaUvodni dio

Prema Wikipediji, "inercija ili tromost je jedna od osnovnih osobina svih čestica u svemiru koje imaju masu, tj. masa je mjera inercije tijela. Ta se osobina manifestira kao opiranje tijela promjeni stanja kretanja, što je izrečeno prvim Newtonovim zakonom.
U osnovi, to znači da bi se tijelu promijenio intenzitet brzine i/ili smjer brzine, na to tijelo mora djelovati sila."

O čemu pričam?

Jutros sam skoknula do kioska kupiti cigarete. Čekajući svoj red, prisluškujem starijeg gospodina ispred sebe, umirovljenika u svojim sedamdesetim. Došla sam prekasno, no ono što sam uspjela čuti prije no što je izašao bilo je jedno ogorčeno "Jebem ti državu!". Kupujem svoju redovnu dvo/trodnevnu dozu nikotinskog otrova i putem do kući razmišljam. Kamo god se okrenem, narod je razočaran, ogorčen, ljut, bijesan i ne znam kakav sve ne, no nitko ništa ne poduzima, čak i kada postoji inicijativa, kao što je bio slučaj s prosvjedom "Stegnite VI remen bando lopovska" organiziranim u većim hrvatskim gradovima 5. prosinca prošle godine. Odazvao se razočaravajuće vrlo mali broj ljudi a prosvjed su u medijima etiketirali kao totalni fijasko, iako je na Facebook-u svoju podršku izrazilo preko 60.000 ljudi. U čemu je problem? Imaju li građani Hrvatske zaista toliko veliku masu da su apsolutno inertni? I koja bi to sila trebala biti da ih pokrene? Nikako da shvatim u čemu je kvaka. Svi su nešto DEKLARATIVNO protiv nečega, ali nitko nije u stanju prošetati do Trga i to pokazati i u PRAKSI. Boje li se represije vlasti? (Generacija 71./72. ju je osjetila i vidi ih danas - svi na vladajućim pozicijama.) Ili im je jednostavnije i udobnije sjediti doma u toplome (ako imaju plina i para da ga plate) i čekati da netko drugi to odradi umjesto njih?
Ni to nije sve - kako bi rekli u omraženim nam reklamama - još jedna stvar mi je neobjašnjiva: kako je moguće da se na rukometnoj utakmici u Areni Zagreb okupi 15.000 ljudi a na prosvjedu 5.12. svega nekoliko tisuća? Zadar - ista situacija osim proporcionalno manjih brojki radi manjeg broja stanovništva. Slavnoske gradove da i ne spominjem.
U Grčkoj su nedavno teškom mukom smireni neredi nakon nesretne pogibije JEDNOG mladića. Kod nas je pak postalo normalno da svaka dva-tri tjedna jedna mlada osoba bude pretučena i nikom ništa...
Francuska i Italija već iz navike izlazi na ulice čim netko od vladajućih kihne.
Što radi Hrvatska?
Uzme daljinski za TV i promijeni program. Jer to se njih ne tiče. Zapravo tiče ih se, ali u tolikoj mjeri da, prije nego što promijene program, nešto sočno opsuju sebi u bradu (na račun države, naravno) i zgrabe pivsku bocu ili vrećicu čipsa. Kao da gledaju nogometnu utakmicu a ne ljude koji kroje NJIHOVU sudbinu i sudbinu njihove djece.
Naravno, uslijed takvih nezdravih navika, dodatno im se poveća tjelesna masa i postaju još inertniji. Više ih ni sila buldožera ne može pomaknuti.

A što je to što uzrokuje loše prehrambene navike u Hrvatskoj?

Zdravstvena reforma u svim svojim detaljima, mito i korupcija, svjetska globalna kriza (kod nas se to zove "recesija"), mafijaški obračuni, nedostatak plina, oduzimanje zemlje radi izgradnje golf igrališta, (ne)ulazak u EU, pad životnog standarda, kopanje po smeću za 2-3 boce povratne ambalaže, neriješeni statusi poginulih, preživjelih, oboljelih i lažnih branitelja i njihovih obitelji, svakodnevna lažna obećanja vlade, ostatka vlasti i opozicije, prodaja brodogradilišta za 1 kunu, mirovina koja jedva pokriva režijske troškove (a što ćemo jesti?), poslodavci koji ne plaćaju prekovremene sate, otkazi i povećanje broja nezaposlenih, zatvaranje trgovačkih centara nedjeljom (većinom pod utjecajem crkve tj. Kaptola), divljanje cijena goriva, nemogućnost dobivanja termina za specijalistički pregled, participacija za zdravstvene usluge, uskraćena ili ograničena mogućnost odlaska na ljetovanje ili skijanje, treći program javne televizije, naknada za posjedovanje TV prijamnika (OPREZ! - to zapravo uopće nije TV pretplata ili pretplata na HRT, kao što je uvriježeno mišljenje, već upravo NAKNADA ZA POSJEDOVANJE TV ili RADIO PRIJAMNIKA - jel' to još negdje postoji osim kod nas?!? ili je to samo porez na luksuz, jer imat TV danas nije mala stvar) i još milijun drugih sitnica koje nas sprečavaju da živimo jedan normalan i dostojanstven život.
I, kako mi to rješavamo? Prežderavanjem. Ili opijanjem. Ili drogiranjem. Ili tabletama. Efikasno. I dobro nam ide. Jedini je za*eb što sve od toga moraš platit (uključujući tablete).

Blagostanje iliti O Starom

Jučer je kod mene bila susjeda, starija gospođa od svojih 85 godina. U razgovoru smo se dotakle i gore spomenutih tema, no njoj ne mogu zamjeriti što nije bila na Trgu 5.12.2008. jer je teško pokretna. Priča ona tako o "boljim vremenima" dok je Tito bio živ, kada se omladina organizirano slala na radne akcije, gdje su radili, zabavljali se, zaljubljivali i pri tome bili korisni i državi (za one koji se sjećaju kratice ORA - Omladinske radne akcije) i - pazi sad iznenađenja - nisu se toliko drogirali niti međusobno obračunavali! Njihova energija i frustracije bile su usmjerene na nešto konstruktivno - gradnju pruga, uređenje okoliša itd. Ne, nije to navala Jugonostalgije, to je najobičnija činjenica i primjer pozitivnog djelovanja. Naravno, ona (susjeda) tada je imala tzv. "K(a) kartu" s kojom je besplatno proputovala cijelu bivšu državu uzduž i poprijeko i nije morala svaki dan brojati koliko novca smije potrošiti kako bi do kraja mjeseca mogla jesti i nabaviti lijekove bez kojih ne može živjeti. Kaže: "To su bila vremena". Ja ih mogu samo zamišljati i vjerovati joj na riječ jer sam prekasno rođena da bih živjela u "tim vremenima". Sve čega se mogu sjetiti iz djetinjstva a da je vezano uz tu temu su redovi za kavu, ulje, šećer i detergent, ali to je bilo već nakon što je Drug Stari preminuo. Kako je bilo prije, ne znam i ne mogu procijeniti jer jednostavno nisam probala. Navodno, kažu stariji, da je bilo bolje nego danas. I stanove su dobivali. Ja o vlastitom stanu mogu samo sanjati. Čak niti to jer mi ostali problemi uzrokuju nesanicu.

I na kraju, nakon svega, moram priznati da sam potpuno zbunjena. Razmišljam da li da nastavim i dalje razbijati glavu ne bih li dokučila razlog inercije (osim mase) ili da jednostavno promijenim program na TV. A mogla bi i mrknut koju tableticu koja će riješiti moje dvojbe... (100%, u to se možete uvjeriti i na mom drugom blogu)